Izgubljene nade
22.11.2011., utorak
28.09.2011., srijeda
|
Nemoj jedina Nemoj jedina, Da ocima plovi ti tuga A u srcu spava tisina Dok put zivota otvara svoje granice pod tvojim nogama.. Nemoj jedina, Da oci traze ti san kad svijetlo grli te A krcag zelja ceka na tvojim usnama.. Nemoj jedina, Da noc obavije plast oko tvojih zelja I svaki drhtaj umiri se vec u pocecima.. Dok toliko bisera jos neubrano ceka na livadi zivota.. Nemoj jedina, Nada 15.12.2010 Za tebe, moja jedina, tek ti je 31 ljeta. |
18.07.2011., ponedjeljak
|
Konacno Slobodna od huke mora Od vucjih tragova u svojoj dusi.. Konacno slobodna od boli Od praznih snova i razbitih iluzija.. Slobodna da volim makove u zitnim poljima Dohvatim ruke sto grle me u noci.. Konacno slobodna da otvorim krila I vinem tragom ljubavi.. Da otvorim oci i pogledam sunce sto grije mi tjelo I ne bojim se opeci.. Sa zeljom da cujem ti glas iz daleka Dok u mojim grudima zubore slavuji i zelja za toplinom tvoga tijela jaca… Konacno slobodna i sretna.. Nada 18/7-2011 |
18.03.2011., petak
 Nedostaju mi tvoji zagrljaji Pruzi mi snove u paucini, Zagrli zoru na mom uzglavlju, Dotakni dan sa mojih usana I pozeli Da vrijeme stane, A vjecnost zavlada… Plamen svijece treperi mi pred ocima Dok u vazi jos uvijek disu uveli narcisi… Sivilo dana polako rastapa se U tamu bez dodira. Toplina dahce u radiatoru Koju ne osjecam. Vani jos uvijek lebde Snjezne pahulje sa kisnim kapima. Nedostaju mi tvoji zagrljaji. Nada 10.03.2011 |
01.03.2011., utorak
|
Ponekad samo Ponekad, nebo ima boju tvoga oka I u njemu zubore snovi I bude se usnule zelje… Ponekad , Rijeci su kao nektar Dok lagano ga upijam sa usana… Ponekad samo, Noc nije tamna I grije zarom vulkanskih lava Sto prosipa se padinama tijela… Ponekad, Cak i tisina Zvuci kao najljepsa uspavanka Dok osjecam kako dises Pored moga uzglavlja.. Ponekad samo, Pomislim da sam princeza Koja je pronasla svoga princa. A onda, Ponekad samo, Jutarnja magla mi zasjeni pogled I dah u grudima zadrsce Na hladni dodir snjezne pahulje… Ponekad, Zaboli trag kisne kapi na obrazima Dok sjeta zavija me ponovno u svoje povoje… Ponekad samo… Nada 22.02.2011 "Vi ste bili samo zaljubljeni u ljubav." Jan Middleton - Nauci reci zbogom |
11.02.2011., petak
 Ostavi mi rijeci Ostavi mi rijeci ispisane u vjetru.. Ja sam vjesnik bola i sjena ljubavi iz proslih vremena.. Ja sam istina i snaga zene u zapecku osjecaja.. Ne diraj mi djecu sa usana i rijeci koje su pisali osjecaji Dok prala ih je suza.. Ostavi mi rijeci ispisane u snijegu Neka hladnoca moga uma dotakne te i zazari u grudima sna koji mi krades ispod jastuka.. Ostavi mi rijeci poklonjene moru Da valovi ih nose i dalje i urlicu vihori Dok ja se osmjehujem narodu sto kao slijepci tapkaju u tmini.. Ah. ostavi mi rijeci na proljetnom suncu.. Neka zavijam se sama u njezinu paucinu.. Dok kao stijena stojim sama u oluji glasa sto bruji u neznanju.. Ostavi mi rijeci nepoznati I dohvati dugu na svome pragu.. Ja sam tihi glas savjesti sto kuca I ne odstupam .. Borim za istinu.. Nada 25.04.2010 |
02.12.2010., četvrtak
 Ja nisam ona Na mojoj ruci ne sjaje dragi kameni, Niti mi vrat krase biseri, U srcu mi dise ljubav I tijelom plove osjecaji… Jos jedna noc je u narucju tuge, Jos jednom rijeci sijeku u rane Dok niz tvoje usne kapi vina Blistaju se poput rose… Na mojem tijelu nema krzna, Niti su dvori odaje moje Samo sam zena, Prolaznik, sjena.. Sa sjajem nade u ocima.. Jos jednu vecer ogrcem tugom I sjetu stavljam na svoje rame, Dok misli u utrobi kuju Preostale suze sto teku niz lice… Nada 01.12.2010 " Zena izdaje samu sebe kada ima tako slabo a u isto vrijeme tako dobrotvorno misljenje o muskarcima, pripravna na toliko prastanja.." Herve Bazin - Koga se usudujem voljeti |
27.09.2010., ponedjeljak
 Najdraza moja Nocas ti saljem 30 sjajnih zvijezda da pronadu put do tvog lezaja.. Nocas mislima slijedim put mjeseca, sjaj njegov neka te pomiluje umijeto mojih ruka.. Jutrom ranim 30 sjajnih bisera neka zasja na tvojim rumenim obrazima.. Pauk nek saplete svilenim nitima mrezu koja ce te braniti od svih nedaca... Najdraza moja... Prvim zracima sunca poslati cu 30 bijelih labudova sa dalekog sjevera... 30 crvenih ruza mirisat ce u njihovim kljunevima.. 30 poljubaca satkanih u vjetar, na putu prema tvojim obrazima... Najdraza moja... 30 godina dala si mi srecu vredniju od sveg blaga. 30 godina poput treptaja u jednom dahu 30 godina kao san na mom uzglavlju.. SRETNO, najdraza moja.. Sunce nek ostavi sjaj u tvojim ocima Suze zauvijek izgube trag do tvojih obraza.. Voli te mama. Nada 27.09.2010 |
19.07.2010., ponedjeljak
 Kraj puta Krenula si nocas zadnjim suncevim zrakama… Sve je bilo mirno.. Bjeli obraz , Ruke bez pokreta.. Oci bez pogleda.. Sve je bilo mirno.. Tisina Samo miris ruza u tvojoj sobi.. Prisla sam odru Dotakla rukom zivota smrt Rekla ti Mislima adio.. Sve je bilo mirno Obraz bez osmijeha Oko bez suza Tijelo bez bola.. Tiha melodija ispunjala je sobu… Krenula si nocas... Dosla na kraj puta… Sve je bilo mirno... Samo djeca tvoja... Ja… Samo dah smrti u sobi bez nadanja… Nada 15.07.2010 Dah je zastao.. 14.07.2010. kl. 16.40.. Adio Neda.. Srest cemo se u nekom drugom svijetu.. |
14.07.2010., srijeda
 *** Kada noc ti zavlada vjedama I tama te zagrli I zivot stane.. Kad` zaboravis dah I srce zadrhti zadnji puta... Kada rijeci urezane su u sjecanju I suza sto kliznu ti niz obraze jos uvijek pece, Dok saptala si rijeci I rukama njezno tapsala me po ramenu.. Rekle smo zbogom u nijemoj sutnji Dok gledala sam tvoje tijelo u grcu boli.. Kada sve nestane I odes na put bez povratka Masuci mi praznim pogledom.. Zivjet ces u mom sjecanju. Nada 14.07.2010 |
09.07.2010., petak
 Ne znam... Ne znam.. Mozda je dosao cas rastanka.. Osjecam ga u dusi i guse me suze sto cekaju u isusenim koritima.. Ne znam.. Mozda je dosao cas da poljubim ti celo i kazem zbogom draga, srest cemo se u nekom drugom svijetu.. Ne znam.. Mozda je dosao cas kad stvarnost kuca mi o stijenke srca i neispunjene zelje jos uvijek spavaju u zapecku.. Oh, ne znam.. Kolika je praznina sto ostaje iza tvoga osmijeha… Tko ce razumijeti ove misli sto vriju ispod oklopa…? Tko ce mi reci.. " ti si moja druga kcerka".. Ne znam… Da li ce ovaj dan zatvoriti nadu i oganj boli rasplamsati se u tijelu, dok drhtave misli jure prema tvom odru i rijecima ”Ne zelim da me gledaju kako umirem, cemu ?” Ne znam.. Dok pisem ti ovu pjesmu da lakse prebrodim tugu, dok suza cakli se zelim ti mirni odlazak prema vjecnom lovistu.. Ne znam.. Da li je dosao cas rastanka.. Gusim se u mislima... Znam…. Ostavili smo bitku nekim drugim ratnicima. Sada zelim samo mir u tvojim ocima.. Sada zelim samo svijetlost koja ce te odvesti tamo prema kraju puta.. Ne znam… Dok prsti bjesomucno tipkaju ja zelim biti prazna.. Ne znam.. Osjecam u srcu da danas je dan rastanka.. Cekaj jos malo… sat neki Da zagrlim te i kazem adio.. Nada 9.07.2010 |
27.04.2010., utorak
 Ne zelim Ne.. ne zelim ti reci zbogom.. Vidimo se u nekom drugom svijetu.. Tamo, gdje nema tame i bol je nepoznata svakome bicu… Ne.. ne zelim te zagrliti na oprostu, Jer sutra ces ponovo biti tu Oci ce sjati drugim sjajem dan biti obasjan suncem A pticji pjev probuditi u zoru.. Ne.. ne zelim ti reci adio.. Budi jaka i zelim ti srecu.. Znam, da nada jos uvijek zivi u srcu I strah od smrti truje u tijelu.. Ne.. ne zelim da prihvatim stvarnost, Dok na obzorju jos nizu se dani.. I ruka prijatelja na bolnickom odru Drzi te .. i osjaca drhtaj i zelju.. Ne.. ne zelim ti reci zbogom, Kad svaku misao prozima bol I utjehu trazim u zaboravu.. Na prihvacam stvarnost na tvome odru.. Ne.. ne zelim doci da kazem adio A znam da mozda zadnji je cas I samo jos sat neki dijeli nas sada Od jucer , danas, sutra… Ne.. ne zelim reci zbogom draga Prijatelj moj bila si pravi.. I dok u kosi tuga ti spava Zivot kao pjesak je u ruci.. Ne.. ne zelim reci zbogom.. Samo sretno.. nadam se novome danu.. Nada 26.04.2010 Posveceno mojoj prijateljici Nedi, neizljecivo bolesnoj od raka... Ipak, nadam se novome danu.. Vjerujem u nemoguce.. |
14.03.2010., nedjelja
 I cekam "Svjetionike srca ti palim Krilate vjetrove u bolero pretvaram I čekam ... " Dok Proljeca se bude i Ljeta pale ... a Jeseni placu dok suze u kristal postaju.. I cekam... I vjetrovi nose misli i budni sanjamo, a stvarnost prolazi pored nas u kocijama koje nemozemo zaustaviti.. I cekam... Da slavuj ponovno zapjeva u mojim grudima i rijeka zazubori i more uskovitla valove. I cekam... Da usnama ponovo zaplove poljubci i noc se pretvori u krcag meda a kap rose me opije i uzadah probudi iz zablude... I cekam.... Nada 13.03.2010 "Gasi se vatra.U vrt dolazi Zima,pred novo Proljece..." Vesna M. Kovacic |
03.02.2010., srijeda
 Znam Znam... Da tvoje ruke sad` pletu sjecanje Po njenom tijelu.. Da tvoje usne pjesma su koja je opija I ulazi u svaku poru… Da noc je bila bujica uzdaha A jutro zamagljeno od dodira. Znam.. Ja sam ponovno pjesnik boli I prolaznik u snu na tudem jastuku.. Ja slikam nebo tamom I u krilu mi pociva tuga.. Ponovno sam otvorila prozor osjecaja I zagrlila prazno mjesto pored svoga uzglavlja. Znam… Cemu misli i bol u grudima Kad moj put je posut bodljama I neprohodan od zelja… Kad svaki drhtaj samo je sjena Koja uzalud zeli biti voljena… Znam… U snijegu ce ostati moji tragovi I sa prvim dodirom sunca zablistati Kao niska bisera na morskom dnu… Dok niz obraz slijevaju se I dalje potoci tuge … Znam… Jos uvijek cekam te… Nada 03. 02. 2010 "Voljela je premda je nitko nije trazio da voli - prirodno, gdjekad neizbjezan udes, ali pun bola." Charlote Bronte - Shirlej |
03.01.2010., nedjelja
 Ostavljam ti misao u prolazu.. Dah moj na tvom praznom dlanu.. Osjecas li me...?? Ja sam kap kise koja dotice tvoje rame.. Odsjaj tuge u zrcalu sjete.. Ja sam tisina koja spava ti u grudima I san koji nikada ne napusta te.. Ja sam zelja u kapi rose na ruzinim pupoljcima I zahuktalo more na tvojim padinama Osjecas li me...?? Dok magla plete zagrljaje I u dugi ogledaju se moje nade... Nada 27.10.2008 "Bili smo nestrpljivi plamen svijece. Izgorijeli smo prebrzo i sada smo vosak." Slobodan Prosperov Novak |
24.12.2009., četvrtak
|
Ako ti je dusa prazna, ispunit cu ti je mojim rijecima.. Ako tisina grli tvoje sate zivota, poklanjam ti necujni zvuk sa sjevera.. Ako si sam, ja sam pored tebe u mislima, makar samo ove jedne noci u godini..  Nebo je nocas plakalo bijelim biserima Zavijalo me u ogrtac od snjeznih pahulja Vidjela sam bijeli dim iz mojih usana.. Zemlja je nocas cvilila pod mojim nogama Hladni dah grlio mi je lice Mislila sam da si ti pored mene.. Tisina je bila jedini pratioc mojim mislima Samoca drzala me i dalje u svojim okovima Koliko ce jos dana proci u uzaludnim nadanjima.. Sunce je jutros zasjalo u krosnji gole breze Jedna ptica sjedi sama na njenim granama Sivo je ali osjecam dah novoga dana u mirisu kave sto drazi mi u nosnicama.. tihi zvuk pjesme dodiruje me sada "only you love mi..." ... Da, samo ti ... Tamo daleko negdje medu zvijezdama U sumu svemira .... Nada 20.12.2009 Cestit Bozic..... Merry Christmas..... |
01.11.2009., nedjelja
 Razdirem si dusu Razdirem si dusu na dva dijela. Jedan sam ja, drugi ona Dan i noc Svjetlost i tama Crna i bjela boja u sivilo se pretvara.. Razdirem si dusu na dva dijela Suza i osmijeh Bol sto pali mi sjecanja I pogled u magli kroz koprenu od suza. Razdirem si dusu na dva dijela I proklinjem slabost sto zjapi mi u grudima Dok mutna voda utapa nadanja A zelja leti na laznim krilima obecanja … Razdirem si dusu na dva dijela I molim se na pragu ljubavi i u dvorcu pozude Bogu i Sotoni da me izbave iz tame I vrate “mene”… Razdirem si dusu na dva dijela Razbacanu izmedu sjevera i juga Nemirnog Mora i skliskih litica Hladnih staza zivotnoga puta… Razdirem si dusu na dva dijela…. Nada 27.10.2009 |
08.10.2009., četvrtak
 Placi u meni... Placi u meni zeno sto pruzas ruke u prazno Ljubis strast sa uzavrelog potoka I grijes se na suncu laznog osmijeha… Placi u meni Nado izgubljena U pepelu proslosti jos tinja zar ljubavi I bori se u oluji stvarnosti… Placi u meni zabludo zeljna dodira Uzalud pruzas tijelo lesinarima Nema ljubavi na tvojim putevima… Placi u meni izgubljena savjesti Dok mazes se u mulju dodira I peces na zaru strasnih mustanga… Placi u meni nesretnice dok svaka rijec ti poklanja suze A zedna si pogleda iz plavog jezera I gladna ti dusa luta skliskim liticama.. Placi u meni… Nada 17.09.2009 "Udarac grubi njeznost sprema, sve zakletve su varka prazna - I neka nikada niceg nema, gubitak srce da ne sazna." Penjo Penev |
10.09.2009., četvrtak
 Cemu... Cemu rijeci Ispisane u vjetru. Ne dodiruju mi obraz Samo i dalje peku negdje duboko u meni. Cemu maska Poznata mi je stvarnost A rijeci ovdje su kao sapunica Lazi klize i ne zelim da me dotaknu vise.. Cemu osmijeh Kada u srcu ne spava plamen A trag jos uvijek cakli se na pocetku… Cemu teznja Ja sam samo krik tisine Nada je u pepelu... Nada 10.09.2009 "Ima svrsetaka u kojima dozivljavaju agoniju i poceci." Herve Bazin |
25.08.2009., utorak
|
Oprosti mi, da tvojim venama sada kolaju boli.. Da glas tvoj tisina je koja me obavija.. Oprosti mi, umijesto osmijeha sad` suza spava u tvojim ocima.. Oprosti mi,invisibleman. "> For once in my life - Vonda Shepard "We can't play this game anymore But can we still be friends Things just can't go on like before But can we still be friends We had something to learn Now it's time for the wheel to turn Grains of sand one by one Before you know it it's all gone Let's admit we made a mistake But can we still be friends Heartbreak's never easy to take But can we still be friends It's a strange sad affair Sometimes seems like we just don't care Don't waste time feeling hurt We've been through hell together Where do we go from here We can't play this game anymore But can we still be friends Things just can't go on like before But can we still be friends We awoke from our dream Things are not what they always seem Memories linger on It's like a sweet, sad, old song Where do we go from here Where do we go from here I can't play this game anymore Can we still be friends Things just can't go on like before I just wanna be friends I just wanna be, wanna be, wanna be And now I just wanna be friends We had something to learn, something to learn Now can we still be friends Let's admit our mistakes" |
11.08.2009., utorak
 Nastavi bez mene Ostavi me zeno na zalu bez povratka Prazna sam Dok valovi Mora uporno zapljuskuju moju obalu Stani… Zaustavi korak u bespucu Tama te jos uvijek prati A kliktaj (krik) galeba vodi u sjecanja Probudi se… Kap po kap vina dodiruje ti usne i pece u zakutku… Dises jos uvijek teskim uzdasima sna i zelja. Zaustavi se… Zaboravi pogled sto uporno trazi proslost u mjesecevim mjenama. Izbrisani su tvoji tragovi sa njegovih puteva. Kazaljke sata su poklopljene Cije to misli dodirujes sada… O… probudi se zeno Sa dodirom prvih magli u dolini tvoga djetinjstva Pored rijeke, u vijugama hladnih planinskih potoka Stani… Ne okreci se vise Kreni korakom novih nada… Plamen svijece treperi ti u ocima O zeno… Zaboravi… zaboravi… zaboravi… Nada 02.08.2009 "Tjeskoba je zeljeti disati - i ne moci." Angelo Gajarsa ( Brasil) |
09.07.2009., četvrtak
 Otvaram oci na pustoj padini Nebo je sivo Oluja se sprema u daljini.. Dohvacam misao blizanca I darujem ti osmijeh laznog uzdaha.. Tko sam ja..? .. Zasto jos lutam prasumom osjecaja A pronalazim samo pustinjsku ruzu na svojim grudima.. Tko si ti..? Sto osmijehom prolaznika zatvaras me ponovno u tminu. Ah.. koja zabluda zednoga tijela.. Koja dvorska luda ponovno sece mojim odajama.. Stala sam ponovno na pragu noci i dana.. Krik galeba cujem sada sa tvojih usana… Ponovno tu na raskrscu Uvijam se u maglu i nepostojecu zenu.. Bole me sjecanja… Nada 09.07.2009 "Slabasnu djecu radost rada, I njezin porod brzo gine, A pjesme, rasplamsane bolom Gore ko svijetla iz daljine." Dobrisa Cesaric |
16.06.2009., utorak
|
Kada Ah... kada bi ova okovana dusa Konacno mogla poletjeti dalje.. Rasiriti krila bez jauka.. Kada bi oko pogledalo U sunce bez suza A ruke ispruzene u tami osjetile zar plamena. Kad bi u kapi kise vidjela suncanu stazu I pozeljela potrcati bosih stopala.. Kada bih mogla osjecati miris Mora Na zelenim livadama sjevera I vjerovati u novo sutra… Ah… kada bi ova dusa zaboravila Kako je njezna uspavanka valova I opojan miris cempresa i lovora... Kada bi mogla nastaviti tamo Gdje je zaspalo jucer u narucju sutra.. Kada… Kada … Kada Osmijeh mi lebdi u kutu usana Sakriveni su strahovi Zakljucana nadanja... Kada otvorim oci Mozda nece biti nicega.. Prolazim kroz vrijeme kao zombi.. Zelim jos uvijek rosne livade, miris ruze, sum svemira i okus soli na usnama.. Pokusavam biti neka druga.. Ali, to nisam ja.. Ja sam sanjalica okovana u vremenu iz nekih drugih prica.. Ja sam ona koja jos uvijek nosi nadu u njedrima i daje tijelo crnim lesinarima sa osmijehom andela.. Ja sam zena u placu proslih vremena, i dijete sa naivnim osmijehom u kutu usana.. Dotakni me... otopit cu se kao snjezna pahulja na tvome dlanu.. Nestati cu kao kap rose u poljubcu jutra.. Ja sam magla,zavijam te plastom zelja prije prvih jutarnjih dodira suncanih zraka.. Ja sam noc, pogledaj .. mozda me nades na nebu izmedu tisucu zvijezda... Nada 16.06.2009. |
09.05.2009., subota
|
Dok slusam, u meni se radaju nove ceznje.. i nosi me val sjecanja do pustog otoka, svjetionika u dusi gdje nema zaborava.. "O Mare mio" .. Vratiti cu se opet .. Vratiti cu se sa novim osjecajima u sebi. Samo jos malo, da uhvatim zraku sunca.. Samo jos malo, i ponovno cu uzivati u sumoru vjerta u granama mladih breza i pjevu ptica iz obliznjeg zbuna.. Samo jos malo, jedan udisaj samo .. jedan tren.. jedan zvuk i pogled.. Samo jos malo i ponovno sam tu.. u ovom svijetu u kojem disem najbolje..Svijetu pisane rijeci... |
30.03.2009., ponedjeljak
|
3 Rodendan bloga
Noc je.. Kao i ona pred tri godine, kada sam prvi puta stavila post.. Kada sam vjerovala da je tako lako ostaviti dio sebe ovdije, i krenuti dalje.. Ah, kako sam se prevarila.. Ovo je dio moga svijeta.. Ovdje postoje osobe koje sam veoma zavoljela..U cijim rijecima pronalazim sebe.. Osobe sa kojima sam se smijala i plakala, radovala njihovoj sreci i hodala uz njih putem koji im je odredio zivot.. Bila sam pored vas, mada se nismo vidjeli.. Bila sam sjena u noci, Krik u prvim zrakama jutra.. Suza koja je tekla sa kisnim kapima , Vjetar u tvojoj kosi.. Bila sam jecaj zene Vapaj duse u noci na prozorima zbilje.. I plac djeteta u tami Dok je More urlalo A zrno soli peklo na mojoj usni... Upoznala sam preko komentara mnoge "zivote".. Ovo je svijet bez koga Ja ne bih bila Ja, bez koga bih bila siromasna... Bez koga bi sada, posto ga znam, bilo tesko nastaviti.. Godine prolaze.. Neki su jos tu, neki su dobili nova imena.. Neki su nestali u vrtlogu zivota, ali nisu zaboravljeni u mojim mislima.. Sjetim ih se cesto i pitam se..: Gdje su..?.. Kako su..? Da li su zivi.?.Jesu li sretni.?.. Da li njihovim putevima teku bujice ili ih miluju sunceve zrake...? Danas bih, da mogu za vas napisala najljepse rijeci.. Ali, tisina ponekad govori vise... Danas vam poklanjam dio sebe.. svoj osmijeh i oci .. Pruzala sam ruke i dohvacala vase tople prste.. Isprepletali smo rijeci, kovali lance prijateljstva preko granica.. HVALA vam svima.. Svima vama koji ste na tren dotakli moje nebo, uzburkali vode, poklonili dio vaseg vremena na ovim stranama.. Hvala vam od srca ...  "svugdje sam My Lady... u vrsiku praskozorja..u smiraju ljetnje noci...u krosnjama hrasta medunca...tihi plac u samoci...u planinskom potoku....val sam u moru....suza u oku....zvijezda u noci....tigar u skoku....na njenim bokovima....vatra sto gasne....vragu sam djavo...fenix tek rodjen.... moram..moram pronaci onaj komadic srece..bez kojeg me nista nece... svugdje sam My Ledy.... Tko sam..?!....razbacan...rastrgan..tudji...kad sakupim sve dijelice....od snubljenja...pohote..srama..ponosa...placa..vriska..smijeha od onih..i ovih...ovakvih i onakvih..kada mi vrate mene..kada budem ja..opet....tad cu ti reci Tko sam Ma Lady...." Topli pozdrav sa sjevera |
22.03.2009., nedjelja
 Zbogom, moje More Zbogom, moje More Predugo su bjesnili valovi I lila kisa na mojim obrazima… Predugo je vihor raznosio Kristalice moje slomljene duse Na tvojim padinama… Zbogom, moje More Zatvaram te u svoje krikove Svoje boli, zelje, snove I bacam kljuc u ponor pozude… Zbogom , moje More Sunce se rada sa novim zvucima… Udisem zrak i miris osjecaja Nestaje magla i prazni putevi Stvarnost miluje moja pleca… Zbogom, moje More Zauvijek ce ostati prazna obala Neotpjevani stihovi (nedorecene rijeci) I otok na pucini bez nasih tragova… Zbogom, moje More Napustam tvoje sure litice Kidam okove i Sapucem u mrak.. Liberte… Liberte.. Oh, zbogom, moje More Nada 18.03.2009 "Placite zatvorenih ociju, kad biste ih trebali otvoriti i razmisljati o svemu sto ste izgubili. Mnogi ljudi prolaze tako kroz zivot, posto nesto unisti njihove zivotne sanje." Nauci reci zbogom - Jan Middleton Odgovor lezi u ovome: "Redukcija osjećaja Zakon nestašice glasi: čovjek je sklon željeti ono što mu izmiče, ono čega nema. Osjećaji koji nastaju na taj način, mada se često brkaju s ljubavlju, zasnivaju se na kontroli. Piše: T. Šćavina. Ako ste barem jednom u životu doživjeli redukciju struje, vjerojatno je se dobro sjećate. Ono što je svaki dan i svaku noć u neograničenim količinama bilo dostupno, odjednom počinje faliti. Dok struje ima, pazi se da se ne troši više od minimuma jer je prisutan strah da redukcija ne postane još dugotrajnija. Nešto što se uzimalo zdravo za gotovo odjednom postaje predmet čežnje i razmišljanja. Slično je i s redukcijom osjećaja. Kada se pokazuje malo, to malo dobiva na vrijednosti. Podrška, nježnost ili kompliment imaju puno veću težinu ako dolaze od nekog tko to nema običaj raditi. Ako ste se pitali kako neki ljudi mogu trpjeti partnera koji je hladan i agresivan tvrdeći da ga pri tom još i vole, jedan nivo odgovora svakako leži u psihološkom triku zvanom "zakon nestašice". Mrvica ljudskosti, kada je pokaže netko tko se ponaša grubo poput stroja ili sirovo poput životinje, u očima onog koji prima može doseći božanske dimenzije. Kada je na snazi redukcija osjećaja, ono malo što se prima, kako bi imalo neku emotivnu vrijednost, mora biti predimenzionirano. Glavni posrednik u ovom procesu je fantazija. Zbog toga se takav, idealizirani odnos najčešće opisuje u mističnim terminima: "Mi smo povezani na poseban način", "Među nama je neka čudna energija" i slično. Davanje sebe u odnos kojeg nema u stvarnosti, već samo u fantaziji, može dovesti do opasnog iskrivljenja realnosti. Fantazija je zaista mistična. U njoj možemo činiti čuda. Pomoću predodžbi vlastitog uma možemo udovoljavati svim svojim željama, pobjeđivati strahove, iskazivati bijes bez posljedica, stizati na nedostižna mjesta. Kada je koristimo u kreativne svrhe, ona je dar, ali kada je u funkciji idealizacije, postaje pravo prokletstvo. Kao reakcija na nečiju redukciju osjećaja, ona je tu samo radi izbjegavanja osjećaja odbačenosti, nemoći i očaja. "Zakon nestašice" glasi: čovjek je sklon željeti ono što mu izmiče, ono čega nema. Zbog te psihološke varke lako nam se može učiniti da je netko ljepši, pametniji ili zanimljiviji nego što zapravo je. Kada je riječ o ljubavnim igrama, onda je to poput pecanja. Povuci-popusti, povuci-popusti. Osjećaji koji nastaju na taj način, mada se često brkaju s ljubavlju, zasnivaju se na kontroli. Ako se netko od igrača previše zaleti i otvoreno izrazi svoje želje, druga strana gubi interes; igra postaje dosadna jer nema neizvjesnosti, nema napetosti. Kada je riječ o ljubavnom trokutu, napetost je tim veća jer je igra kompleksnija. Kompeticija koja nastaje među rivalima zasniva se upravo na "zakonu nestašice". Samo jedna osoba će dobiti, pobijediti, osvojiti dragocjeni izvor osjećaja koji, zbog toga što su rijetki, svjetlucaju poput dijamanta. Takvi, fantazirani odnosi koji se ne zasnivaju na istinskoj bliskosti, već na redukciji bliskosti zaista jesu "posebni", ali ne zbog nekog sudbinskog značaja, već zbog toga što se temelje prvenstveno na komunikaciji između ja i ja, a tek onda između ja i ti. Vlastita fantazija je nadomjestak za drugu osobu i tako, kroz privid bliskosti, vodi u izolaciju. Onaj tko kontrolira izvor u poziciji je da određuje uvjete i postavlja zahtjeve. Baš kao što je kompanija De Beers svojedobno kupovala dijamante kako bi ih nestašica na tržištu učinila još skupocjenijima, takav privid dragocjenosti stvara i redukcija osjećaja. Ono po čemu lako možemo razlikovati realnu i fiktivnu privrženost je to da prvu doživljavamo kao emotivni mir, a drugu kao mentalni nemir. Ili još jednostavnije – kod realne privrženosti komuniciramo sa stvarnom osobom, a kod fiktivne smo, bez obzira na iluzoran osjećaj 'njegove' ili 'njene' (sve)prisutnosti, sami. U ovom drugom slučaju, zdrav korak k samome sebi je odustajanje od produciranja 'drugog' kroz fantaziju i upoznavanje mjesta na kojem smo iznutra sami. " Tomica Šćavina www.poticaj.net ... Kako je divno ponovno udisati miris proljeca ... |
09.03.2009., ponedjeljak
|
Tuga se ponovno razliva mojim napustenim odajama Kao plima nosi me u nove ponore... Zatvaram oci.. Ne zelim sjecanja Niti misli sto kuju u utrobi... Odbacena U vremenu od pogleda Dizem se na svoje prijestolje laznog kraljevstva.. Sivo je... I kisa ponovno pere obraze Spusta koprenu tame A tvoj lik kao brsljan zapleo se oko mene... Nada 09.03.2009 "Ljubav nema smisla ako s nekim nije podijeljena." Majka Terezija |
10.02.2009., utorak
|
Wuthering Heights (Catherine & Heathcliff) Otvorila je prozor.. Nada je izletjela u tamu na visoravni njene izgubljene ljubavi.. Svaki zvuk... Svaka rijec ..krvarilo je mjesto u kojem je spremila sjecanje.. Podigla je pogled... Magla je samo oko nje.. Magla i vrele suze koje kaplju .. Zar nisu presahli ti izvori njene boli. Oh, sol jos pece i nagriza u njenim mislima.. Zasto..?..Zasto.?.. Pruzila je ruku.. Dodirnula je samocu i prokletstvo svojih snova... "per me si va nella citta dolente - kroz mene se ide u grad boli per me si va nel eterno dolore - kroz mene se ide u beskrajnu patnju per me si va tra la perduta gente - kroze mene se ide među izgubljene ljude giustizia mosse il mio alto fattore - pravedan sam fecemi la divina potestate - stvorila me bozanska ruka la somma sapienza e il primo amore - vrhunska spoznaja i prva ljubav dinanzi a me non fu cose create - prije mene nista nije stvoreno se non eterne - samo su postojale stvari koje vjecno traju ed io eterno duro - i ja oduvijek i zauvijek postojim lasciate ogni speranza o voi che entrate - ostavite svu nadu o vi koji ulazite..." .....Dante Aligijeri - Pakao...... |
19.01.2009., ponedjeljak
08.01.2009., četvrtak
|
Jecaj... Suza... Ponovno tisina... Samoca pruza dah ledenog poljubca.. Sakrivena slika stvarnosti zarila je svoje pande u grudima.. Pa tko sam ja ???? "Stavi me kao znak na srce, kao pecat na ruku svoju..." Pjesma nad pjesmama |
30.12.2008., utorak
|
ZELJA TISINE U ovo vrijeme proslava pozeljet cu vam nesto neouobicajeno. Samo prosljedjujem cestitku koju sam primila. Ova cestitka dolazi s mjesta za kojeg bih zeljela da ga upoznate. Procitajte ju i, ako vam se svidi, podijelite s drugima. Zeljela bih takodjer znati prepoznajete li ovu cestitku kao svoju. Ako je tako, ako ju osjecate u srcu, mogli biste time poslati poruku drugima, stvoriti val pozitivnosti koji ce nam posluziti kao putokaz i ulaznica u svijet kakvog zelimo zivjeti. Necu vam pozeljeti srecu, jer ljudi o sreci razmisljaju razlicito. Umjesto toga pozeljet cu vam tisinu, jer tisina je mjesto na kojem nastaje sreca. Zeljela bih da vas vase vlastite zelje dovedu do tisine u dubini vase svijesti. Na tom mjestu cete pronaci sve sto vam je potrebno da budete sretni. Mogla bih vam pozeljeti mir (da, to vam od sveg srca zelim!), ali kako cete ga postici ako ne poznate tisinu koja se nalazi u vama? Zato vam zelim susret s njom! Neka godina koja je pred nama donese tisinu u vaš život. Jer, mir prati tisinu kao jutro Sunce. Kad bi vam moja zelja mogla dati snagu da svladate sve prepreke i nedace koje vas ocekuju, snazno bih vam pozeljela upravo to! Ali, snagu vam nitko ne moze dati, ako ju vi sami ne pronadjete. I ona se nalazi na tihom mjestu u vasoj dusi, na mjestu kojeg uporno izbjegavate. I zato vam zelim da ove godine pronadjete to mjesto. Kad to ucinite, bit cete nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit ce samo jedna nit u tkanju vašeg postignuca. Ne pada mi na pamet da vam pozelim mnogo novaca, jer to jos nikoga nije usrecilo. Umjesto toga zelim vam obilje tisine, jer tisina je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Cijeli je SveMIRr stvoren iz tisine, pa kako bi onda vase potrebe iz toga bile izostavljene? Trazite radije tisinu, trazite tihi izvor u sebi samima, a ostalo ce vam biti nadodano. Mogla bih vam pozeljeti mudrosti, jer to vam je zasigurno potrebno. Ali, ni to necu uciniti jer vasa mudrost dolazi iz tihog sredista u vama. Nije moguce biti mudar, a ne poznavati tu tisinu. Radije nju trazite, a vasa potraga ce sama po sebi biti znak da je mudrost pronasla vas. Radosti i veselja ste zeljni? Ako posjecete vocku, kakvu radost mozete ocekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tisina u vama, vase je korjenje. Zelim vam da se nikad od njega ne odvojite. Zelim vam zivu tisinu; njegujte ju svakoga dana, pa ce i vasi plodovi pjevati pjesmu radosti. Bilo bi lijepo pozeljeti vam zdravlje, ali to je prazna zelja, ako vi sami ne razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tisine koji hrani vasa postignuca i donosi vam radost, hrani i odrzava vase tijelo. Ne cinite sebi ono sto korijen ne bi cinio granama svog drveta. Slusajte svoje tijelo jer ono vam stalno sapce riječi zdravlja. Zelim vam dovoljno tisine da cujete taj sapat. I na posljetku, ona najveca od svih zelja – zelja da u vasem srcu zivi ljubav. Mozda niste primijetili, mozda sam vas zbunila, ali upravo to vam govorim cijelo vrijeme! Jer, sto je ljubav ako ne nas najdublji korijen? Kako cemo ljubav nazvati bilo cijim imenom, ako ona ne seze duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva ziva stvorenja ovoga svijeta? Da biste voljeli, cisto, iskreno i stvarno, morate poznavati tisinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duse, nastaju sreca, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tisina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjecanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najvise spaja u tisini. Zbog toga vam iz sveg srca zelim upravo to: T I S I N U. |
